Vojin Bakić. Model za spomenik na Petrovoj Gori. 1974.

Vojin Bakić, hrvatski kipar srpskog porijekla, rođen je 5. jula 1915. godine u Bjelovaru. Diplomirao je na Akademiji u Zagrebu, specijalni tečaj pohađao kod Frane Kršinića. Na prvoj samostalnoj izložbi 1940. izložio je crteže i kipove među kojima su prevladavali ženski aktovi u kamenu, svedenih oblina i zatvorenih volumena. Godine 1941. sva četiri Vojinova brata ustaše su odvele u logor Danicu, a zatim u Jadovno na planini Velebit gdje su svi ubijeni. Izbjegao je sudbinu braće zahvaljujući Kršiniću koji je pismeno garantirao za njega i na taj se način sam izložio opasnosti. Nakon Drugog svjetskog rata Bakić počinje raditi na “velikim” skulpturama i spomenicima. Prvi koji je izradio bio je spomenik Marxu i Engelsu iz 1953. godine. Iz prve Bakićeve faze treba spomenuti i važan spomenik Pobjedi na Kamenskoj na izlazu iz Požeške kotline koji je uništen u posljednjem ratu, Bjelovarca i Gudovčana ili Pred strijeljanje su također uništeni početkom devedesetih. Kasnije nastaju Razlistana forma koja i danas stoji u Gajevoj ulici u Zagrebu, spomenik Stjepanu Filipoviću u Valjevu, spomenik na Memorijalnom području Dotrščina, spomenik na Petrovoj gori, i Spomen-obilježje naroda Hrvatske žrtvama u Kragujevcu. To su samo neki od njegovih grandioznih radova. Na 28. Biennalu u Veneciji 1956. u Jugoslavenskom je paviljonu, između ostalih, predstavljeno 12 skulptura Vojina Bakića od kojih je posebno mjesto zauzeo monumentalni sedreni Bik. Uskoro slijedi još jedno priznanje – Bakić je pozvan da sudjeluje na dvjema izložbama povodom održavanja prve poslijeratne svjetske izložbe 1958. u Bruxellesu. Bio je to prvi put da je fnrj sudjelovala na jednoj svjetskoj izložbi s ambicijama da demonstrira svoju otvorenost prema Zapadu i prekid s politikom Istočnog bloka. Bakićev atelje izgorio je 1965. godine, pri čemu je trajno uništen velik dio njegovih radova. Slična sudbina zadesila je njegov rad za vrijeme posljednjeg rata, tokom kojeg je uništen velik broj njegovih spomenika. Uz Kamensku, Gudovac i Bjelovar uništeni su i Spomenik bilogorskim partizanima u Bačkovici, Spomenik palim borcima u Čazmi, poprsje Ivana Gorana Kovačića u Karlovcu te dio spomen-parka Dotrščina. Oštećeni su i spomenik na Petrovoj gori, s kojega i dan-danas kradljivci skidaju ploče od nehrđajućeg čelika, spomenik na ulaznom platou u Dotrščinu i brončana bista Josipa Broza Tita u Velikom Trojstvu. Pojedine su skulpture “nestale”, što se u najvećem dijelu odnosi na one na bjelovarskom gradskom području koje su sklonjene, ali do danas nisu vraćene na svoja mjesta. Bakić je preminuo 18. decembra 1992. dodatno pogođen smrću sina iste godine.

• Kolekcionarski komadi preuzimaju se osobno u galeriji, Martićeva 4, ili se dostava dogovara za svaki rad zasebno.
• Uvjeti povrata dogovaraju se pojedinačno — javite nam se prije kupnje.
• Za pitanja o stanju, podrijetlu ili transportu rada slobodno nam pišite.